ulice

po asfaltu trupkaju momci u bojama klubova
spremi da kliču i ginu za malo vazduha

u koži zarobljen beli kanap pun omčica
mreška se svaki put kad ga lopta dotakne

neko je olupao sivo gnezdo
krte delove i mrtve ose izgurao patikom van terena

sve što leži po zemlji podseća na nasilje
kaldrma štangla ekser cigla i noga od barbike

voda

komarci bodu toponime u kožu
obrušavaju se na golo meso kao štuke

bomabrder B52 klizi po šanku
ostavlja mokar trag pun plamena

naiskap u trenutku nestalo
grad eksira kubike pune malarije

reka je mirna
lane uhvaćeno u crvenom trouglu

grad

olupine su nepoverljivi putokazi
stežu i peku kao prsten od hroma

pitaj nekog za smer i kažiprst će uvek pokazati istok
fatamorgana od ljudi koji pocupkuju u kolu

ima četiri izlaza ali samo jedan pravi
prepoznaćes ga tako što se nikad nećeš vratiti

Biografija:

Ana Miloš je rođena 1992. u Beogradu, gde i dalje živi.
Objavila je zbirku pripovedaka „Kraj raspusta“ (2019) i zbirku poezije „Govori grad“ (2020).
Dobitnica je nagrada „Miodrag Borisavljević“ (2016) i nagrade “Đura Đukanov” (2019).
Zbirka „Kraj raspusta“ našla se u širem izboru za „Andrićevu“ nagradu, kao i u užem izboru za nagradu „Edo Budiša“.
Priče i pesme objavljivala je u časopisima: Povelja, Polja, Beogradski književni časopis, Letopis Matice Srpske, SENT, Dometi, Rukopisi 39, strane.ba, eckermann.org.rs, libartes.rs, booke.hr, lupiga.com, astronaut.ba, kriticnamasa.com…

Photo by: Vladan Olgin

redakcija Šraf